00 29/12/2016 22:09
Bosna je u meni......

Nestidim se svog naroda,
nit marame,nit dimija,
nit kulture,tradicije ,nit dzamije......

U mekteb hodih,
umjesto obdanista,
sad mi to vrijedi vise nego ista,,,,,
da budem slatka i iskrena,
nauci me babo,mama i efendija.....
Bosnom i bosancima ja se divim,
makar nekad tamo cu da zivim....

Odakle sam ,pitaju me djeca?
Otud sine iz prokletog rata,
tamo preko mora,gdje izgubi ,
neko babu neko brata.

JEl ti zao? jel ti bolje tamo?
Da ti pricam ,cekat cu jos malo!

KOjim to jezikom pricas?
Nekim stranim sto ti ne znas....

Latinica ,cirilica,nije isto ,
jedna rijec pise se razlicito,
mozda zbog tog dodje do rata,
il zbog fotelje,novca,
il zbog crkve il dzamije,
il zbog rijeci babo i tata.......


Bosnia ho dentro.......

Non mi vergogno del mio popolo,
ne costumi,ne cultura,tradizione ,ne moschee,

Di essere dolce e sincera ,
mi insegnò mamma e papà......

Da dove sono ? mi chiedono bambini....
Da quella maledetta guerra,
attraverso il mare,
dove alcuni persero fratello altri padre.....

Ti dispiace? Stai meglio di là?

Di parlarti, aspetterò ancora.......

In quale lingua parli?
una che tu non conosci....

Lattino , cirillico , non è lo stesso,
una parola si scrive diverso,
forse per questo si fa la guerra,
forse per la poltrona , o soldi,
chiesa o moschea ,
o per le parole babbo e papà.........